Budućnost od nas zahtijeva promjenu, a obrazovni sustav, kao temelj društva, mora biti podvrgnut reformama kako bismo onima koji dolaze nakon nas u rukama ostavili bolji svijet.

Umjesto plakanja nad tužnom sudbinom svih, krenimo gledati pozitivne strane i najgorih događaja 2020. godine

Ulazim frustrirana na Glavni kolodvor u Zagrebu s činjenicom da me čeka četiri sata, barem tako piše na stranicama HŽ-a koje valjda nikada nisu pogodile brojku, do mog mjesta pod suncem u Slavoniji. S tog istog kolodvora, gledajući obrise svog odraza u prozoru vlaka koji putuje sumrakom, odlazim zatečena.

​​​​​Neke se stvari nikada ne mijenjaju; bez obzira na okolnosti, a jedna je od tih stvari putovanje HŽ-om!

Četvorica najboljih prijatelja Iven, Cristian, Domagoj i Antonio odlučili su tijekom 20 epizoda proširiti pozitivnu energiju diljem Hrvatske.

Proći ćemo neke od argumenata koje sam čula da ljudi koriste u obranu šala o seksualnom zlostavljanju.

Jedno od petero djece žrtva je seksualnog zlostavljanja, a prema rezultatima istraživanja provedenih u sklopu kampanje u 70% – 85% slučajeva zlostavljač je netko koga dijete poznaje i komu vjeruje.

Svaka žena barem je jednom u životu spoznala kako ponekad postaje krhka jer se nalazi u patrijarhalnoj strukturi društva. Krhkost ovdje ne definiram kao slabost, već umor u borbi u muškoj konkurenciji.

I dalje, nažalost, uočavamo rodne uloge, žene se predstavljaju kao seksualni objekti, a tek onda kao osobe, dok su muškarci prvo pojedinci.

93 od 100 žrtava iskustvo seksualnog nasilja zadržat će za sebe ili reći nekome, no počinitelja neće prijaviti policiji.