Odluka donesena na referendumu obvezatna je

Početak ove masovke digitalnim medijima obilježilo je pismo potresene majke. Majka, na prvu bi se reklo ekonomski ekspert i moralna vertikala, iznijela je iznimnu količinu gluposti u svom pismu. Od njene osobne gluposti više me zabrinjava ona narodna odnosno opća popularizacija tog testamenta kao variva bez mesa.

Na Vašeg sina Hrvatska će „baciti“ barem 500 000 kn!

Draga Majko, pišem Vam polako,

uvjeren sam da biste bili zadovoljni kad bi Vaš sin završio u vukojebini poput Švicarske, zemlje u kojoj je u 2013. bilo osam referenduma, a u 2012. dvanaest. Zamislite, tako bogata i razumna zemlja baca silne novce da bi narod odlučio o svojoj sudbini, a narodu nikako da dosadi.

„Još jednom me beskrajno sram zemlje u kojoj živim, sram me i tužna sam zbog svih onih koji su dali život za zemlju kojom danas tako okrutno upravljaju oni kojima ljudski život ne znači ništa, a najviše me sram što moram pogledati svom djetetu u oči i reći mu, bez imalo patetike: „Bježi odavde, čim prije... “

Kažu da školovanje jednog studenta (a ne sumnjam u intelekt djeteta iz takve sredine) košta državu 250 000 – 500 000 kn, razred osnovne škole dvadesetak tisuća kn, srednje nešto više, vrtić, beneficije na plaću….

Ako Vas je sram, osjećate se ugroženo, ne spavate noću – zašto ste istovremeno licemjerni i ostajete u ovoj državi dok ne odškoluje svoje dijete? Možda da odmah krenete!?

p.s. Majko, ako se slučajno furaš na Ameriku, sjeti se da je Američka udruga psihologa nedavno nakon homoseksualizma i pedofiliju proglasila seksualnom orijentacijom. Sad skloni pogled sa članka i pogledaj opet svoga sina.

Licemjerje i glupost politike i medija

Kad govorimo o medijskoj objektivnosti, jedan od najčitanijih Web portala u državi je (uz epitete poput besmisleno i sličnih) unutar 24 sata 2 puta objavio članak koji se razlikovao, ako izuzmemo „Majčino pismo“ u ukupno 56 riječi. Slovima: pedeset i šest riječi. Za nekoga tko se diči kompetencijom stvarno sramotno – kao da vrišti nesposobnost ili laž. Paralelno s tim neki drugi mediji, pa čak i tehničke prirode, bojaju informativni sadržaj ideološkim bojama i pozivaju na ispravno zaokruživanje. Ako želite govoriti istinu, govorite razumno i trudite se ne prostituirati vlastito ime takvim apsurdnim potezima.

Ako vas zamaraju moji predugi izljevi u tekstovima uzmite pauzu i pogledajte rezultate Ministarstva kulture za neprofitne medije. Basnoslovni iznosi koje su dobili neki kompetentno ideološki obojani portali su, nakon događaja na nacionalnoj nam televiziji, samo još jedan okret centrifuge u sveopćem pranju mozga narodu.

Podsjetimo da smo nedavno bili svjedoci razdvajanju lokalnih i europskih izbora. Odluka je donesena iz upitnih razloga, a sigurno su manje bitni od onih koji su naveli 740 000 ljudi da podupru referendum. Taj nas je folklor koštao ni manje ni više nego 84 milijuna kuna. Majčinim ekonomskim rječnikom: 84 bolnice, 84 škole, 84 vrtića, igrališta i inih.

Nedavno vladajući su kroz medije ispitivali mogućnost da se homoseksualni brakovi i njihova prava definiraju kroz Zakon o životnom partnerstvu, ni riječi nije bilo o Braku. Postavlja se pitanje: ako su htjeli životno partnerstvo zašto sada toliko buke oko braka. Pretpostavljam da postoje dvije mogućnosti. Prva je predradnja za neki novi zakon koji  hrvatski građani očito ne podržavaju pa bi tako ostali nanovo prevareni. Druga je da je njihovo sadašnje ponašanje usmjereno isključivo na skretanje pažnje s vlastite nesposobnosti i skupljanje jeftinih glasova. Ideologija umjesto kompetencije je odgovor kukavica – a vi to jeste!

Pojedinci su pak zasebna priča. I dok Ministarčić javno ponižava demokratske procese i poziva na bojkot onoga što će biti zabilježeno kao povijesni trenutak iste te demokracije u novijoj hrvatskoj povijesti, njegov kolega Odboraš se stavlja iznad naroda i Ustava i tvrdoglavo obznanjuje da je njegova ideologija ostala tamo negdje u dragoj mu Jugoslaviji. Da je Hrvatska nacionalno osviještena nazivali bi vas Bivšima, ovako - stavimo ih rame uz rame i nazovimo Stanlio i Olio.

Ne zaboravimo, među „desnima“ ili onima kojima je to furka, i dalje vlada poprilična količina licemjerja, ali zasad mudro šute. Na sceni je bitka papirima koju vješto dobivaju i zarađuju glas po glas. Ono što propagiraju svojim životima – o tome bi se dalo raspraviti.

Crkva također nema puno potrebe za vikom. Ako ostavimo po strani sva mišljenja i ideologije, kao svjetovna institucija je opet pokazala moć. U Hrvatskoj u ovom trenutku jedino Crkva može okupiti narod i usmjeriti ga prema zajedničkom cilju. Nažalost to boli i žute i zelene i još dugo vremena će im biti nedosanjani san.

Ubijeni iz vlastitog pištolja

Najveći apsurd ovog našeg povijesnog referenduma je zapravo zamjena uloga zločestih i dobrih. Oni koji su dosad totalitarno vladali zakonima stavili su se u ulogu potlačenih i krenuli u bitku papirima. Tada oni koji zagovaraju zakone i papire preuzimaju ulogu fašista. Napadaju žene, pale, polijevaju, izlijevaju bijes na stotine načina. U ime nepravde, a zapravo pod bijesom nemoći i istine, gube kontrolu.

Postavlja se pitanje zašto ti isti nisu sami organizirali referendum. Referendum koji će im potpuno izjednačiti prava. Zapravo, pitanje je zašto već sutra ne krenu u prikupljanje potpisa? Umjesto toga podupiru Vladu da pod svaku cijenu, makar i nedemokratski i nemoralno, zabrane referendum. Neuspjeh. Zatim pokušaj mijenjanja pravila igre i pljuska temeljnom dokumentu naše države. Neuspjeh. Dragi širitelji istine – je li vam ponestalo ideja?

Naravno, nije. Kad pričaš gluposti materijala nikad ne nestane. Najnoviji i najzvučniji argument je 45 milijuna kuna, tj. 45 dječjih vrtića. „Liberalne obrazovne udruge, feminističke organizacije i gay udruge uključene u polemiku oko zdravstvenog odgoja od države su za svoje programe u razdoblju od 2005. do 2011. dobile 24,7 milijuna kuna“. U Hrvatskoj je održano 12 parada u Zagrebu i još 3 u Splitu, svaka je otprilike ovu državu koštala milijun kuna. Ukupno cca 39 milijuna kuna poreznih obveznika. Je li, gospodo, u te organizacije, udruge i sudionike parade bilo uključeno 740 000 hrvatskih građana?

Zadnji pucanj je rezerviran za foskule. Najveća zvijezda Balkana poručuje kako bi to obitelj trebala izgledati. Ona ista koja je dokumentirala svoje zabave s očevima tuđih obitelji. A odmah iza nje u vatru uskače još jedna zvijezda koja nema djece „jer ne bi mogla dijeliti muža s nekim drugim!?“. Ukratko – kanite se ćorava posla, vama obitelj apsolutno ništa ne znači.

Progovarajmo istinu i samo istinu

Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a (članak 16.):

Punoljetni muškarci i žene imaju pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji bez ikakvih ograničenja glede rase, nacionalnosti ili vjere. Oni imaju ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i tijekom razvoda.

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl.12):

Muškarci i žene u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj u skladu s domaćim zakonima koji uređuju ostvarenje tog prava.

Članak 87. Ustava Republike Hrvatske

…

Odluka donesena na referendumu obvezatna je.