Kako diše Zagreb ilitivam tko se skriva iza objektiva?

Svi su više-manje čuli za projekt Humans of New York (HONY). Priča je to o Brandonu, odmetnutom studentu povijesti koji je strastveno pristupio svemu što ga je zanimalo, no pravu ljubav je našao na ulici - fotografirajući strance i pričajući s njima, izvlačeći iz njih osobne stvari i pouke za velike mase ljudi, pokazujući nam kako ne znamo što se skriva iza lica nepoznatih osoba. Do sada je fotografirao preko 5,000 ljudi i napisao preko 50 priča. Nedavno je izdao i knjigu sa svojim fotografijama. Ovaj trend se uskoro proširio Facebookom pa tako možete naići i na Humans of Amsterdam, Humans of India, Humans of Rome... No, ako niste znali - i Zagreb ima svoju stranicu na internetu. Popričali smo sa Barbarom i Goranom, pokretačima ovog projekta u Zagrebu!

1. Otkrijte nam tko se krije iza Humans of Zagreb!

Mi smo tim od dvoje, Barbara, diplomirani ekonomist i trenutni TV producent, i Goran, diplomirani inženjer informatike e-marketinga te fotograf iz hobija. Spojila nas je zajednička ideja. Nismo se prije znali. Preko prijatelja smo skužili da oboje volimo HONY. Goran je već nešto slično pokrenuo samostalno - portretirao je ljude.  Zajedno smo odlučili to dignuti na „Humans of“ nivo – razgovarati s ljudima i dati slici neku priču. Svidio nam se  taj dokumentaristički pristup svemu.

2. Otkud odvažnost i motivacija za pokretanjem zagrebačke verzije HONY-a?

Pa, nije tu trebalo puno hrabrosti. Došlo je nekako prirodno. Znam da sam, svaki put kad bi mi na Facebook zidu iskakale HONY slike, pomišljala kako bi bilo kul pokrenuti i u Zagrebu nešto slično. Goran i ja smo jedan dan sjeli na kavu, rekli si sve što mislimo o toj ideji i krenuli doma. Na putu do tramvaja, Goran je pitao:''Ok, kada krećemo?'', a ja sam na to samo odgovorila:''Hajmo sad!''. I tako smo prišli prvoj osobi..

3. Kako vam je uspjelo prikupiti toliku količinu lajkova na Facebook stranici i pridobiti toliko fanova (da ne spominjemo činjenicu o 2000 lajkova u manje od mjesec dana)? 

Pa mislim da je ideja pozitivna i da ljudi to osjete. Čitala sam neke intervjue i izjave osnivača raznih Humans of - stranica diljem svijeta i svidjelo mi se objašnjenje Megha Majumder, osnivačice Humans of India koja kaže da portreti predstavljaju ljudima spoznaju da svaki slučajni prolaznik živi jednako ispunjen i kompleksan život kao što je i njihov vlastiti - sa svojim vlastitim emocijama, mislima i osjećajima. Smatram da je to ono što ljude privlači ovakvim stvarima – ideja da tamo netko proživljava slične stvari kao i ti. Ili jednostavno ima stav ili iskustvo koji te inspirira.

4. S koliko ljudi dnevno pričate, a koliko od toga završi na stranici i kako opustite ljude da ispričaju nešto o sebi? Kakvi su bili vaši početci u prilaženju, je li bio mali bed obratiti se totalnom strancu? 

Pa, i Goran i ja smo inače jako zaposleni (smijeh). Humans of Zagreb nam je hobi za sad. Nalazimo se u prosjeku jednom tjedno, pri čemu razgovaramo s 5-10 ljudi, ovisno o danu. Nije nam bilo problem prići prvoj osobi. Bio je to gospodin koji je svirao gitaru u oktogonu i koji nam je ispričao jednu od najljepših priča koje danas imamo. Bio je pravo nadahnuće.

Ljudi na nas djeluju jako pozitivno. Uglavnom je to uzajamno pružanje pozitivne energije.Čak i ako priča nije najsretnija, obogatite se spoznajom. Vesele priče nadahnjuju, a tužne spuste na zemlju i učine skromnim. I to je super!

5. Kako zabilježavate njihove priče, igra li tu ulogu diktafon, starinska metoda blokića i kemijske ili sve pamtite? Idete li uvijek fotkati u paru ili se podijelite po danima?

Pa uglavnom idemo zajedno. Goran fotka, a ja pričam. Ali zna se dogoditi da Goran ide sam dok mene nema, ulovi neke zgodne portrete. Ne koristim diktafon, pričam s ljudima i trudim ih se iskreno poslušati, tako da gotovo sve zapamtim.

 

6. Koliko njih odbije išta reći ili se, pak, slikati? Odbijaju li vas često ili se osjeća potreba da "mali ljudi" napokon nešto kažu?

Odbili su nas svega nekoliko puta. Uglavnom se svima jako sviđa ideja i na kraju često ispadne da ljudi NAS intervjuiraju i postavljaju pitanja.

7. Kada se proširite i popularnost još više naraste, planirate li pratiti Brandonove stope i objaviti monografiju Zagrepčana i njihovih priča?

Mislim da to jest jedan od snova koje imamo. Nedavno je pokrenuta i stranica Humans of Planet Earth koja želi skupiti 100 „Humans of“  ekipa iz cijelog svijeta sa portretima sa svih strana zemaljske kugle. Od svega toga, mogla bi nastati i neka putujuća izložba, tko zna. Bilo bi stvarno super upoznati druge „Humanse“ koje fura ova priča!

8. Prevođenje priča na engleski je jako dobar potez. Tko se toga dosjetio i tko prevodi?

Pa to je praksa na većini Humans of stranica. Moramo spomenuti Martinu koja nam pomaže iz Bruxellesa i stvarno se trudi!

9. Koju opremu koristite prilikom fotografiranja?

Fotkamo s SLR-om i uvijek pokušavamo koristiti dostupno svjetlo kako ne bismo koristili flash.

10. Brandon uglavnom postavlja isto pitanje: "Što biste poručili velikoj grupi ljudi?" i "Najsretniji/najtužniji trenutak u životu". Planirate li vi uvesti glavno pitanje koje će biti specifično za Zagreb, planirate se držati njegove sheme ili?

Mislim da ne. Meni pitanja doslovno dođu u trenutku kad priđem osobi i voljela bih zadržati tu slobodu. Naravno da se neka pitanja ponove, ali mislim da ovo što Brandon radi možda malo stavlja sve u neki kalup. Ljudi su različiti! Neka takva budu i pitanja.

11. Gdje se vidite u budućnosti, planirate li nastaviti s HoZ-om ili je to privremeni projekt? Primate li ponude već sada za neke suradnje ili fotografiranje evenata i sl.?

Dok god nas nosi ovaj entuzijazam, bit će i HoZ-a! Ne možemo procijeniti trajanje. Što se suradnja tiče , Goran radi dosta kao fotograf i izvan ove priče. Konkretno ponuda HoZ-u još nije došla , ali mi smo ionako u ovo ušli bez očekivanja. Što bude, bit će!

12. Što biste VI poručili velikoj grupi ljudi (u ovom slučaju studentima)?

Trudite se u životu uvijek raditi ono što vas iskreno veseli. Vaš Hoz tim!