Komentar studenta: „Ovim pamfletićem samo je ukazao na to da autor ovih redaka treba zanemariti sve što je na njegovim predavanjima pokušao naučiti“

Na adresu redakcije pristigao nam je komentar studenta koji je odlučio iznijeti svoje mišljenje o stavovima profesora povijesti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Tvrtka Jakovine. Podsjetimo, Jakovina je svojim studentima podijelio „komplimente“ rekavši kako su lijeni i neznalice. Komentar vam prenosimo u cijelosti.

Prije nekoliko tjedana u jednom je dnevnom listu izašao pamflet o katastrofalnoj izobrazbi studenata, uglavnom povijesti, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Taj članak, pamflet, tok misli, žalopojka ili što je to već bilo napisao je – profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Profesor s Odsjeka za povijest. Profesor koji se za izobrazbu studenata dotičnoga fakulteta brine kroza sve razine njihovog profesionalnog razvojnog puta, pri čemu mislim na prediplomski, diplomski i postdiplomski studij.

I na svakoj od stepenica sveučilišnog obrazovanja dotični profesor drži barem jedan kolegij, a svaki od njih u svojemu syllabusu sadrži i seminarsku radionicu koja za svoj krajnji cilj ima seminarski rad. Budući da je dotični profesor kao exempla causa odlučio uzeti omanju grupu od dvadesetak studenata, polaznika njegova izbornog predmeta „Povijest detanta“ iz zimskog semestra diplomske nastave, uzeo si je za pravo atakirati studente koji su većinom prošli prediplomsku seminarsku izobrazbu, kako njegovih kolega, tako i njega samog, indirektno time priznavši vlastitu nekvalitetu na polju izobrazbe budućih povjesničara istraživača.  

Iako sumnjam da je svojim tekstićem ciljao na vlastite predavačke kvalitete, ovo njegovo skriveno priznanje možda bi mu moglo u jednoj mjeri služiti na čast. Možda. Ali, valjalo bi prije trna u oku studenata, koji su u većoj ili manjoj mjeri ipak produkt prvenstveno svojih profesora, izvaditi balvan ili balvane iz oka, ili očiju profesorovih. U profesorovom je djelu istaknuta ogromna razlika između kolege studenta iz Nizozemske i ostalih lijenih studenata s matičnog profesorovog fakulteta. Cijenjeni kolega iz Kraljevine Nizozemske vjerojatno i jest napisao najbolji rad koji je velepoštovani profesor imao priliku pročitati, ali za to ipak postoji niz relativno jednostavnih objašnjenja.

Ako je uistinu to istina, onda je stanje hrvatskih studenata povijesti još gore nego što ga je zabrinuti profesor opisao

Kao prvo, kolega vjerojatno nije naučen da se na malen trud nastavnika odgovara tek neznatno većim trudom u izvršavanju zadane obveze. Kolega jednako tako vjerojatno barata puno širim popisom literature koja je recentnija od literature koju profesor uporno predstavlja svojim studentima, što je opet jedanput, priznat ćemo, ipak stvar profesora i njegove odluke s kojom će literaturom upoznati svoje studente.

Nizozemski kolega možda je prošao mnogo bolju izobrazbu i na prediplomskoj razini i možda mu se profesor na predavanjima pojavio svih petnaest puta, unutar kojih mu je uspio prenijeti bitnije aspekte događanja iz perioda nakon završetka 2. svjetskog rata i završetka Hladnog rata. Možda nije morao slušati „fun facts“ jugoslavenskih diplomatskih misija u zemljama koje su u nekom trenutku druge polovice dvadesetog stoljeća bile na naslovnoj strani novina. Možda. A možda je nizozemski kolega odlučio ukazati na koji je način potrebno održavati odnos profesora i studenta u njegovom profesionalnom aspektu. U protivnome bi se cijenjeni i preko svake mjere empatični profesor susreo s dvadesetak stranica teksta o izabranoj temi, od kojih bi osamdesetak posto bilo napisano na nizozemskom, uz određene pasuse ili nemotivirane dijelove rečenica napisane na engleskom jeziku, kao zahvala profesoru koji je većinu svojih predavanja održao na tečnom hrvatskom jeziku uz neke upadice engleskoga jezika koje su kod već više puta spomenutog stranog kolege morali izazivati jedino očaj i izgubljenost.

 S druge strane, ne mora nizozemski kolega misliti da je na velikomu gubitku jer prepričavanje događaja na Galebu, Brijunima, u jugoslavenskim ambasadama ili na jadranskoj obali, gdje su češki turisti zbog sovjetske intervencije 1968. neplanirano ostali duže, vrlo teško donosi neki bolji uvid u situaciju iz vremena trajanja detanta. Ili se možda varam, i Jugoslavija je zbilja u tom periodu igrala puno značajniju ulogu nego što su ju, primjerice, igrale zemlje Varšavskoga pakta predvođene SSSR-om, zapad predvođen SAD-om, Južna Amerika, Irak, Iran, Afganistan i druge. Ako je uistinu to istina, onda je stanje hrvatskih studenata povijesti još gore nego što ga je zabrinuti profesor opisao.  

Odlučio je napasti svoje okruženje, makar on sam pripada njemu

Cijenjeni profesor nije se okomio isključivo na svoje studente i buduće kolege. Okomio se i na svoje trenutne kolege, kao i na nastavnike u čitavom sustavu obrazovanja, optuživši ih za nekompetenciju, nelegalno zapošljavanje i općenito djelovanje van svih društvenih normi i okvira koji se očekuju ili su postavljeni preda sve članove obrazovne i akademske zajednice. Možda je to samo bilo neshvaćeno priznanje vlastitih propusta, možda je svoje tvrdnje temeljio na vlastitom primjeru. Možda je, možda nije - u krajnjem slučaju, nije ni bitno. Bitnije je da je kao relativno visoko pozicionirani član sveučilišne i akademske zajednice u dnevnom listu odlučio napasti vlastito okruženje, izuzevši se iz istoga, makar je i sam njegovim dijelom i produktom, a sve na temelju jedne iznimno znanstveno vjerodostojne komparativne analize za koju su mu poslužili seminarski radovi jedne trećine studenata jednoga od pet smjerova diplomskoga studija povijesti.

Jedna nadasve duboka i potpuna analiza kakvu pruža i na svojim predavanjima. Ovaj odgovor ne bi se trebao smatrati ad hominem napadom na osobu i djelo spomenutoga profesora, iz tog razloga dotični nije niti imenovan, već bi se trebao sagledati kao odgovor jednoga od prozvanih studenata koji se s većinom iznesenih tvrdnji ne slaže, a u nekima se našao i osobno uvrijeđen, jer se u trenutku kada se tako nepismen, nekompetentan i preko svake mjere neinformiran sprema završiti diplomski studij povijesti i pokušati na legalan način, ovdje ili u inozemstvu, naći svoje mjesto pod znanstvenim suncem, doživljava objede i neutemeljene napade od nekoga tko je figurirao za kakav-takav autoritet i vjerodostojnost i tko je svojim potpisom i ocjenom jamčio, između ostaloga, da je studentu prenio svoje znanje i pripremio ga za sutrašnji znanstveni rad. Ovim svojim pamfletićem samo je ukazao da bi autor ovih redaka, kao i njegove kolege, trebao zanemariti sve što je na profesorovim predavanjima pokušao naučiti, i ab ovo krenuti u izučavanje najbližih događaja kratkog dvadesetog stoljeća, uz nadu da su mu drugi profesori, koji su jednako tako napadnuti pamlfetom, ipak pomogli u njegovom znanstvenom razvoju.

S dužnim poštovanjem i zahvalnošću prema čitavom profesorskom kadru koji me u mojem sedamnaestogodišnjem školovanju u svojoj najboljoj namjeri i svim svojim intelektualnim i ljudskim snagama ipak nečemu naučio, a nadam se da među njih spada i dotični profesor,

Student